U srcu Europe, Bosna i Hercegovina se kroz svoju historiju smatrala raskršćem različitih kultura i religija.
Međutim, Bosna i Hercegovina se često opisuje i kao značajan geopolitički prostor za svjetske sile. Kada se pokušaj evropskih država da se uspostavi mir ispostavio neuspješnim, Sjedinjene Američke Države, koje je predvodio tadašnji predsjednik Bill Clinton, su odlučile da intervenišu za okončanje sukoba. Clintonova administracija je također željela da ojača američko prisustvo, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ovaj mirovni sporazum je potpisan u državi Ohio 1995. godine, te predstavlja sadašnji ustav Bosne i Hercegovine. U tom periodu, pitanje ruskog budućeg položaja u svijetu je također postalo veoma značajno jer se ova zemlja smatrala političkim i pravnim nasljednikom Sovjetskog Saveza.
U procesu geopolitičkih oživljavanja u posljednjih deset godina, Rusija je imala mali, ali značajan interes u Bosni i Hercegovini. Međutim, taj interes je posebno usmjeren na entitet Republike Srpske, gdje je većina stanovništva srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovjesti. Razlog je jednostavan, Rusi dijele duboke veze sa Srbima na Balkanu, a ova saradnja je veoma važna za buduće odnose. Rusija je također svjesna američkog utjecaja i prisutnosti u BiH. Američke organizacije kao što je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) i Centar za građansko obrazovanje su vrlo aktivne i realizuju mnoge projekte za podršku demokratije i građanskih prava. Američka ambasada u Sarajevu također ima značajno mjesto u političkom prostoru Bosne i Hercegovine. Ambasada je izdala mnoge izjave u prošlosti u vezi sa specifičnim političkim, ekonomskim i obrazovnim pitanjima u zemlji i ima snažnu saradnju sa nevladinim organizacijama.
SAD u potpunosti podržava Bosnu i Hercegovinu u procesu euro-atlantskih integracija. Kao što je poznato, Rusija je skeptična o proširenju NATO-a na Balkan. U slučaju Bosne i Hercegovine, Rusija je rekla da širenje NATO-a predstavlja interni problem u ovoj zemlji, ali su u isto vrijeme izrazili stav da prisiljavanje na proširenje ne doprinosi jačanju sigurnosti, što bi moglo proizvesti politički sukob između država članica NATO-a i onih koji to nisu.
Prošle godine, rasprava o budućnosti Bosne i Hercegovine je pokazala važnost ove zemlje u aktuelnim evropskim i globalnim političkim okolnostima. Britanski ministar vanjskih poslova, Phillip Hammond, i njemački ministar vanjskih poslova, Frank-Walter Steinmeier, su predložili novi oblik za proces integracije ove zemlje u Evropsku uniju. Oni su predstavili listu ekonomskih i socijalnih reformi koje su potrebne i koje su ključne kako bi Bosna i Hercegovina ubrzala svoju transformaciju u zemlju koja je pogodna za sistem Europske unije. Inicijativa je podržana od strane američkog State Departmenta, kao i od visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Federica Mogherini, koja je izjavila da je ovo jedan od najznačajnijih prijedloga reformi za ekonomski napredak u Bosni i Hercegovini. Zaista, u posljednjih nekoliko mjeseci usvojeno je mnogo novih reformskih zakona, bez obzira na kritičku poziciju opozicionih stranaka. Međutim, na sastancima iz prošle godine, Rusija je bila suzdržana za produženje jednogodišnjeg mandata EU snaga, odnosno, Vijeća sigurnosti UN-a (EUFOR-a), čiji je zadatak da čuvaju stabilnost u Bosni i Hercegovini. Za Rusiju, neprihvatljivo je da se Bosna i Hercegovina okreće u pravcu EU-a. To je bilo iznenađujuće za europske i američke diplomate, a mnogi od njih, kao što su Philippe Bertoux, su rekli da Rusija pokušava povezati lošu atmosferu u Ukrajini sa ovim apsolutno nepovezanim pitanjima. U februaru 2015. godine, odnosi između Rusije i Bosne i Hercegovine su dovedeni u pitanje kada je dogovor o oružju (5.000.000 eura) sa Ukrajinom bio blokiran od strane bivšeg ministra trgovine u ovoj zemlji. Zbog ruskog pritiska, ugovor na kraju nije bio implementiran.
U julu ove godine, Rusija je stavila veto na rezoluciju UN-a, kojom bi se osudio masakr u Srebrenici 1995. godine, tokom rata u BiH, kao “genocid.” Na to se gledalo kao na rusku podršku za srpsku poziciju prema masakru u Srebrenici. Američki političari su osudili ovaj subjektivni pristup Rusije prema ovoj vrlo osjetljivoj temi.
Turska kao geopolitički medijator
Pored američkog i ruskog utjecaja u Bosni i Hercegovini, Turska je još jedan geopolitički akter koji ima jake veze i uticaj na mnoge obrazovne i kulturne organizacije. Ulaganja Turske na Balkanu su posebno usmjerena u Bosni i Hercegovini, pošto ove dvije zemlje dijele historijske, kulturne i trgovinske veze. Stoga, bitno je znati i razumjeti zašto je Turska vrlo važan posrednik između različitih geopolitičkih interesa globalnih aktera, kao što su SAD i Rusija.
Turska, kao članica NATO-a, ima dobre odnose sa SAD-om, ali ima i jake veze sa Rusijom, također. Saradnja sa EU je unaprijeđena u posljednjih nekoliko mjeseci, posebno zbog izbjegličke krize. Diplomatske prepiske Turske između njenih saveznika na zapadu i istoku će biti od pomoći za politički položaj Bosne i Hercegovine u međunarodnim organizacijama, pošto se Turska smatra bliskim partnerom. Također će biti izazov u budućnosti, zbog komplikovanih vladinih sistema u Bosni i Hercegovini i nemogućnost da se jasno pozicionira u međunarodnim odnosima.
Danas se Bosna i Hercegovina nalazi u trijadi između geopolitičkih utjecaja, interesa i aktivnosti četiri globalna geopolitička aktera – SAD-a, EU-a, Rusije i Turske. Ovi akteri posmatraju Bosnu kao stratešku državu u održavanju sigurnosti i stabilnosti u regiji. Ravnoteža moći i utjecaja u Bosni bi mogla predstavljati geopolitički utjecaj svjetskih sila na čitav region. Zbog svoje interkulturalne i političke okolnosti, Bosna je i danas geopolitički relevantna. Zbog toga, Bosna i Hercegovina ima šansu, balansiranjem između svojih internih interesa i svoga mjesta na međunarodnoj razini, da poboljša i poveća svoj društveni, ekonomski i politički ugled i status. Svakako, strateška pomoć i podrška Turske će biti potrebna u ovom procesu.
Izjave, stavovi i mišljenja izražena u ovom članku nužno ne predstavljaju uredničku politiku APA Agencije.
Komentari na članak